Početak školstva
Povijest škole: Od mađarske osnovne škole do centra izvrsnosti
Zgrada današnje Srednje škole za elektrotehniku i računalstvo u Rijeci nijemi je svjedok burne povijesti grada, a njezini hodnici čuvaju priče o transformaciji iz općeobrazovne ustanove u vodeći regionalni centar za tehničke znanosti.
Temelji i rano razdoblje (1899. – 1918.)
Povijest škole započinje 1899. godine, kada su mađarske vlasti sagradile zgradu u kojoj se i danas nalazimo. Nastava je započela 1. rujna 1900. godine pod nazivom “Mađarska državna mješovita osnovna škola”. U duhu tadašnjeg vremena, primarni zadatak škole bila je mađarizacija; nastava se izvodila na mađarskom jeziku, hrvatski je bio strogo zabranjen, dok se talijanski jezik učio tek dva puta tjedno.
Tehničko usmjerenje pod talijanskom upravom (1918. – 1945.)
Nakon završetka Prvog svjetskog rata, škola 1918. godine prelazi u talijanske ruke i mijenja naziv u “Scuola tecnica industriale – Fiume”. To je ključna godina u kojoj škola dobiva svoje trajno stručno usmjerenje. U dvorištu se grade radionice za praktičnu nastavu, a škola djeluje kao dvogodišnja ustanova s tri osnovna odjela: elektrotehničkim, mehaničarskim i motorističkim.
Poslijeratni razvoj i industrijska ekspanzija (1945. – 1975.)
Oslobođenjem Rijeke 1945. godine, u zgradu se useljava “Državna obrtna škola na Sušaku”, koja ubrzo mijenja naziv u “Elektrokemijska škola”. Zbog naglog razvoja industrije, škola prolazi kroz niz promjena:
- 1958. g. – Naziv se mijenja u “Elektro škola s praktičnom obukom” s naglaskom na elektroinstalatere i elektromehaničare.
- 1962. g. – Zbog potreba INE (rafinerije), ponovno se uvodi kemijski smjer pod nazivom “Elektrokemijski školski centar”.
- 1965. g. – Kako bi se zadovoljila potražnja za kadrovima, zgrada je nadograđena za još dva kata.
- 1970. g. – Škola širi djelatnost na obrazovanje odraslih, povezujući se čvrsto s privredom grada Rijeke.
Povijest škole: Od mađarske osnovne škole do centra izvrsnosti
Zgrada današnje Srednje škole za elektrotehniku i računalstvo u Rijeci nijemi je svjedok burne povijesti grada, a njezini hodnici čuvaju priče o transformaciji iz općeobrazovne ustanove u vodeći regionalni centar za tehničke znanosti.
Temelji i rano razdoblje (1899. – 1918.)
Povijest škole započinje 1899. godine, kada su mađarske vlasti sagradile zgradu u kojoj se i danas nalazimo. Nastava je započela 1. rujna 1900. godine pod nazivom “Mađarska državna mješovita osnovna škola”. U duhu tadašnjeg vremena, primarni zadatak škole bila je mađarizacija; nastava se izvodila na mađarskom jeziku, hrvatski je bio strogo zabranjen, dok se talijanski jezik učio tek dva puta tjedno.
Tehničko usmjerenje pod talijanskom upravom (1918. – 1945.)
Nakon završetka Prvog svjetskog rata, škola 1918. godine prelazi u talijanske ruke i mijenja naziv u “Scuola tecnica industriale – Fiume”. To je ključna godina u kojoj škola dobiva svoje trajno stručno usmjerenje. U dvorištu se grade radionice za praktičnu nastavu, a škola djeluje kao dvogodišnja ustanova s tri osnovna odjela: elektrotehničkim, mehaničarskim i motorističkim.
Poslijeratni razvoj i industrijska ekspanzija (1945. – 1975.)
Oslobođenjem Rijeke 1945. godine, u zgradu se useljava “Državna obrtna škola na Sušaku”, koja ubrzo mijenja naziv u “Elektrokemijska škola”. Zbog naglog razvoja industrije, škola prolazi kroz niz promjena:
- 1958. g. – Naziv se mijenja u “Elektro škola s praktičnom obukom” s naglaskom na elektroinstalatere i elektromehaničare.
- 1962. g. – Zbog potreba INE (rafinerije), ponovno se uvodi kemijski smjer pod nazivom “Elektrokemijski školski centar”.
- 1965. g. – Kako bi se zadovoljila potražnja za kadrovima, zgrada je nadograđena za još dva kata.
- 1970. g. – Škola širi djelatnost na obrazovanje odraslih, povezujući se čvrsto s privredom grada Rijeke.